Vežbe disanja – 1

Koliko vazduha nam je potrebno za govor? Odgovor je – ne mnogo. U privatnom okruženju dišemo i pričamo bez razmišljanja, ali kada govorimo pred publikom, ponekad udišemo kao da planiramo ronjenje ili maraton. To je potpuno prirodna potreba, mozak se trudi da nam omogući sve najbolje u tom teškom trenutku govora u javnosti, ali to dovodi do kratkog daha, zadihanosti, hvatanja vazduha i – umesto da vam pomogne – previše vazduha vas je omelo.
Svaki zvuk u prirodi nastaje na isti način: vazdušna struja udara u prepreku – prepreka vibrira i proizvodi zvuk. Naš glas nastaje na isti način, vazduh koji prolazi kroz usta i nos dolazi do glasnih žica, one stvaraju zvuk treperenjem, a zvuk se pojačava “odjekivanjem” u našim grudima, grlu, ustima i sinusima. Zamislite put koji vazduh prelazi da bi stigao do vaših glasnica: taj put treba da bude čist, prav i prohodan. Najbolji stav tela za vežbanje dikcije, disanja, artikulacije i impostacije je neutralni stav.
U praksi najčešće susrećem dva nepravilna položaja glave, a to je zabačenost unazad i unapred, s tim da unapred ima dve varijante: u prvoj brada pada na vrat, a u drugoj brada ide ispred tela i kao da “vuče” glavu za sobom. Središnji deo tela, koji možemo najlakše zamisliti kao širok pojas ili “korset” oko struka, najodgovorniji je za stav čitavog našeg tela. Veoma je važno da ga održimo u položaju koji nije preterano izvijen unapred, sa stomakom koji štrči ispred tela. Položaj stopala može da nas učini nestabilnim, treba ih postaviti paralelno, tako da su blago razdvojena.
Uputstvo za vežbanje: udobna odeća, mirno okruženje. Ako stojimo, stopala su paralelna i blago razmaknuta, kolena zategnuta, donji deo leđa i stomaka čvrsti i drže nas u neutralnom položaju, ramena i vrat su opušteni. Glava „izrasta“ iz kičmenog stuba, a brada je pod pravim uglom u odnosu na pod. U sedećem stavu, oba stopala su na zemlji, leđa prava, vrat i ramena opušteni. U ležećem položaju, savijemo noge u kolenima i osetimo kako se leđa šire po podlozi (ne uranjaju u nju). Uvek udišemo na nos, a izdišemo na usta.